Sva lica glazbe: Ivica Propadalo

25.10.2012. Ivica Propadalo

Ja sam jednom riječju SVAŠTAR... Moj Životni moto je ona stara židovska: miš koji ima jednu rupu kratkog je vijeka..

Počeo sam sa životom od rođenja. Tata mi je svirao u limenoj glazbi... a ja sa 7 godina počeo učiti harmoniku, glumiti, crtati... zaljubio se u Beatlese, Stonese i Animalse i naravno u električnu gitaru... 

Kako je Livno uvijek gravitiralo više Dalmaciji nego Bosni, to i mene moji poslaše u tehničku školu u najlipši grad na svitu, tamo di se zna igrat balun (danas malo manje, ali proći će i ta kriza). Znači sve je počelo od Splita, gdje sam dobio i naučio svirati gitaru... Ona mi je bila ispušni ventil za školu i elektriku koju nisam baš volio... ali otac je rekao da je to siguran kruh... a od toga sigurnog kruha hvala bogu vrlo kratko ali skromno sam živio...

Kad nešto volite onda vam ništa nije teško... Uz glazbu sam u Sarajevu i faks završio... Svirao sam od livanjske grupe ARS NOVA, pa sarajevskih grupa VOKINS, COD, bio u pratećim bendovima Zdravka Čolića, Kemala Montena, Jadranke Stojaković... i konačno bio u prvoj postavi Teške industrije, tada zasigurno jedne od najvećih atrakcija bivše države... s njima sam snimio sve najveće hitove i proživio nešto čime se rijetko tko može pohvaliti...

Ali kako sam ja kreativac, a neki talenta za komponiranjem nisam imao (barem mi se činilo – ima vremena možda i u to krenem), u najvećem usponu INDUSTRIJE, vraćam se u rodno Livno, zapošljavam u Rudniku i u jednoj školi... i iz dosade i praznine počinjem slikati... 

Volim sve, a žene najviše, one su moja vječna inspiracija. Na koncertima uz pojačalo imam postavljenu žensku nogu od lutke, upravo iz tog razloga. Moji u bendu vele da od tada bolje sviram...

Ma ja sam vam ko malo dijete kome ste dali puno igračaka i on ludi od sreće, pa ne zna što bi prije... Mislim da me je PORIN, a poslije i Dora izvukli iz ateljea i ponovo vratili prvoj ljubavi glazbi... Do prije par godina scenografija me najviše ispunjavala. Sada je to glazba i Teška industrija... Čini mi se da tu dajem najviše... Malo zvuči neskromno, ali je tek sa mnom scenografija kod nas počela živjeti... ali ako prelistate moju monografiju sve će vam biti jasno... treba se hvaliti.

Recimo scenografija Thompsona na Maksimirskom stadionu mi je od dražih. S malo novca uspjeli smo napraviti jako dobar posao... Tu je i uređenje muzeja vukovarske bolnice s arhitektom Željkom Kovačićem...

Prije par godina imao sam jednu vrlo zanimljivu izložbu (Scenografija – Instalacija s razlogom) u Muzeju za umjetnost i obrt, te istoimenu monografiju. Ponosan sam na ljude koji su je radili... Pokojni Darko Glavan, Zlatko Gal te prijelom Sanja i Mario Krištofić...

Opet se moram hvalit... To je po prvi put da se neko "usudio" scenografsku "kramu" unijeti u jedan muzej... To je bio čisti rock&roll... Te stvari sam je skupljao od ostataka scenografija i preadaptirao ih da mogu biti kao muzejski eksponat... to je moja najdraža izložba i veliki događaj. A monografija je rijetkost i u svijetu, a kod nas je jedina takve vrste.

Volim Dalmaciju i njenu baštinu i arhitekturu...

Murter je za mene otok broj 1, a tako isto i misto Betina na njemu... Zavolio sam ih.

Zavolio sam kamen i kamene kuće... Spasio sam ih nekoliko od propadala, pardon od propadanja... Volim kad dio sebe unesem u nešto što je neponovljivo, i nešto što su naši djedovi s toliko ljubavi gradili... Od moje mame pradid je došao s Brača u Livno i tamo gradio... Valjda i ja naslijedio njegove gene...

Teška industrija – teška glupost to je napisao moj prijatelj Darko Glavan davne 74. godine, prije par godina je izjavio da mu je to bila kriva mladalačka procjena...

Teška industrija je moja velika ljubav već 38 godina od studentskih dana... To je trenutno jedan od najtraženijih i najzanimljivijih bendova u regiji. Punimo redom trgove, dvorane i klubove... Album Bili smo raja je pravi pogodak... Vedo, Lea, Robi i Fran su moja familija i najveća razonoda.

Naravno poslije moga unuka Andre... Koji se može vidjeti u novom spotu za pjesmu Šta ti je život...

Moj posao kao i život idu svojim tijekom... scenografije, štandovi, skulpture; Dore, Porini, turistički cvjetovi... Štandovi Hrvatske turističke zajednice i Steklarne Rogaška i dalje ubiru nagrade po svijetu... 

Adaptiram jednu kuću u Betini... U kući napravio najmanju galeriju na svijetu DUMK – Dalmacija u mojem kvadru... slikam...

Teška industrija žari i pali regijom pa i Europom, priprema se novi album... jer mi smo jedan ozbiljan bend...

Zahvaljujem Bogu pa sam na pozornici, a ne u bolnici... ali mu ne zaboravljam da mi je prerano oduzeo: oca, majku i na kraju i mlađeg brata... A mene će i dalje spašavati infantilnost i vedri duh...

 

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr