Održana redovna godišnja Skupština Hrvatskog društva skladatelja

U nedjelju 26. svibnja 2013. održana je redovna godišnja Skupština Hrvatskog društva skladatelja. Prvi puta u povijesti Društva skupština nije održana u Zagrebu, već u Biogradu na moru. Ta odluka je donesena kako bi se napravio iskorak prema članovima koji ne žive u Zagrebu i ujedno poslala poruka da je HDS nacionalna udruga koja djeluje na području cijele Hrvatske. Dalmacija je izabrana iz razloga što u njoj, nakon Zagrebačke regije, živi i djeluje najveći broj članova HDS-a.

Skupštini se odazvalo 54 redovnih članova, te pridruženi članovi s pravom glasa, a predsjedao je dopredsjednik Društva Ante Pecotić. Glavni tajnik Antun Tomislav Šaban podnio je programski i financijski izvještaj o poslovanju HDS-a u 2012. godini. Oba izvještaja jednoglasno su usvojena, kao i izvještaj Nadzornog odbora.

Također su jednoglasno usvojene izmjene i dopune Statuta udruge.

I ove godine su, prema tradiciji, na Skupštini objavljeni dobitnici godišnjih nagrada Društva za proteklu godinu.
Radni dio trajao je oko dva sata, no članovi su u Biograd doputovali dan ranije i proveli vrijeme u međusobnom druženju koje nije pokvarilo niti loše vrijeme.

U nastavku donosimo obrazloženja godišnjih nagrada HDS-a.

Nagrada MILIVOJ KÖRBLER u kategoriji zabavne glazbe dodjeljuje se rock pjevaču, skladatelju i gitaristu Damiru Urbanu za EP (mini-album) Kundera u izdanju Aquarius Recordsa

Hitovi poput Budi moja voda, Svijet za nas i Lopov Jack ostavili su snažan pečat i neizbrisiv trag na hrvatskoj  glazbenoj sceni i postaju svojevrsni rock standardi, ali umjesto da se odmara na lovorikama i tu i tamo ponovi svoje iskušane formule, Urban neprestano izaziva nove stvaralačke muze. Ukoliko ne može ispuniti uobičajeni opseg trajanja CD-a, ne libi se predstaviti javnosti svoje nove pjesme i u manjem audio formatu. Kao što je to bio slučaj s njegovim posljednjim izdanjem Laufera iz 1995. nazvanim jednostavno EP, njegov se posljednji diskografski projekt, naslovljen prema češko-francuskome piscu slavnog romana Nepodnošnjiva lakoća postojanja, opire uobičajenim kategorijama. Riječ je o formi mini-albuma sa šest pjesama kojim Urban slijedi svoje misli nakon čitanja posljednjeg Kunderina romana napisanog na češkom jeziku, Besmrtnost. Tekstovima se upušta u slobodan tijek naoko nabacanih ideja, dok glazbom pruža kontrolirani sukus svojega dosadašnjeg opusa i novih zvukovnih iskustava, u širokom rasponu od distorzija do klasične zvukovne čistoće. Od imaginarne komunikacije s piscem u uvodnoj skladbi Kundera (atom), preko elektrifikacije ozračja u Fasum aga (ubrzanje), sve do balade Kasno je za ljubav (ruske teme), mračnog pesimizma Ako se napijem do smrti (mol), psihodelije u Otporan na život (dječji glas) i eklektične preludičnosti završne Dajem vuka (bach), Urban se oslanja na svoj prepoznatljiv stil, ali nagoviješta novi izraz u spoju različitosti. Njegov je Kundera u cjelini najoriginalnije i najcjelovitije glazbeno djelo prošle godine u tzv. zabavnim glazbenim žanrovima, s prepoznatljivim umjetničkim i autorskim integritetom. Nadajmo se da dobitnik neće odbiti ovu nagradu zbog nezgodne kategorizacije pojma "zabavna" koju iz praktičnih razloga rabi Statut Društva.


Nagrada FRANJO KSAVER KUHAČ za područje tradicijske glazbe dodjeljuje se skladatelju, gitaristu, kontrabasistu i pedagogu Marijanu Makaru u povodu njegove 80. životne obljetnice i 60. obljetnice suradnje s ansamblom LADO

Svestrani glazbenik Mladen Makar jedan je od rijetkih naših članova koji se jednako dobro snalaze u klasici, tradicijskom izričaju i jazzu. Kao klasični gitarist izveo je i snimio na tisuće glazbenih minuta domaće i svjetske literature, nastupao uz Zagrebačku filharmoniju, a  za njega je svoja djela stvarao Boris Papandopulo. Neko je vrijeme svirao kontrabas u Zabavnom orkestru RTZ-a, ali ga je na žalost ozljeda onemogućila u nastavku izvođačke karijere, pa se posvetio skladanju. Najdulje je i najintenzivnije je vezan s ansamblom plesova i pjesama hrvatske LADO kojemu je vjeran punih 60 godina: njihova je suradnja počela 1953. kada je Makar na njihovu prvom nastupu na Dubrovačkim ljetnim igrama, svirao sopile u Krčkom tancu, u posljednji trenutak zamijenivši braću Trumbić s otoka Krka. U međuvremenu je postao Ladov najtraženiji skladatelj i obrađivač: napisao je glazbu za neke od najpoznatijih hrvatskih koreografija kao što su Ivančanovi Podravski svati, Zagorski drmešari ili Na Baniji bubanj bije. Spretno je glazbeno obrađivao postojeće koreografije, ali i pisao niz samostalnih glazbenih ostvarenja poput božićnog pučkog oratorija O vreme prelubleno. Pritom se mora istaknuti Makarovo odlično poznavanje kako pojedinih glazbala tako i cjelokupne hrvatske glazbene tradicije, kao i njegova umješnost da izdvoji prepoznatljive glazbene momente i uklopi ih u ponekad složene zamisli koreografa. Iz njegovih uspješnica izvire vokalna raznolikost tradicijskog pjevanja, kako u obradama, tako i u novo skladanim pjesmama na tekstove poznatih pjesnika koji su njegovali izričaj lokalnih govora. Njegove obrade napjeva drugih zemalja otkrivaju njegovu smjelost u baratanju drukčijim glazbenim žanrovima i kombiniranju različitih glazbala. No gotovo nikad Makar se ne odriče tambura, a njihov zvuk umješno aranžira uz druge instrumente time pokazujući jednaku svestranost tog našeg najpoznatijeg tradicijskog glazbala. Sasvim na tragu ideje koju je začeo i naš prvi etnomuzikolog Franjo Ksaver Kuhač po kojemu je ova nagrada i dobila ime.


Nagrada JOSIP ANDREIS za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike dodjeljuje se dr. sc. Zdenki Weber za njezinu knjigu U zagrljaju glazbe u zajedničkoj nakladi Koncertnog ureda Varaždin, varaždinskog Ogranka Matice Hrvatske i varaždinske tiskare TIVA

U trenutku kada na hrvatskoj muzikološkoj sceni još uvijek nitko nakon samog Josipa Andreisa nije napisao povijest hrvatske glazbe, od iznimne je važnosti zbirka četrdesetogodišnjeg rada naše istaknute muzikologinje-znanstvenice s istančanim kritičarskim perom. Ovdje je ova trajna promatračica i kroničarka hrvatskog glazbenog života na 455 gusto ispisanih stranica okupila svoje najvrednije glazbene kritike, osvrte, prikaze, recenzije, razgovore, portrete glazbenika, eseje, znanstvene i stručne radove, te zapise iz svoje petnaestogodišnje diplomatske djelatnosti objavljene između 1972. i 2012. Velik raspon tema i žanrova što ih je ispisala u raznim domaćim, ali i inozemnim tiskovinama, djeluje nam još dragocjenije u trenutku kada je ukinućem dnevnog lista Vjesnik za koji je ona godinama pisala, gotovo nestala ozbiljna glazbena kritika u hrvatskim tiskovinama. Kako kaže jedan od predlagača doktorice Weber za ovu nagradu, dr.sc. Ennio Stipčević, "tekstovi su to najčešće afirmativni, pozitivno intonirani, bez traga neargumentiranog kritizerstva ili samoreklame na koje nas posljednjih medija privikavaju domaći mediji". Spisateljski duktus Zdenke Weber već puna četiri desetljeća obogaćuje naš kulturni prostor, a njezin uistinu predani i visokostručni rad na predstavljanju i afirmaciji hrvatske glazbe zaslužuje zahvalnost i priznanje. Stoga joj s punim pravom pripada ovogodišnja nagrada s imenom njezina nekadašnjeg profesora na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, Josipa Andreisa, upravo u trenutku kada Zdenka nastavlja svoje poslanje na novom radnom mjestu kao ministrica savjetnica za kulturu pri hrvatskom veleposlanstvu u Beču.

Nagrada VATROSLAV LISINSKI za doprinos na području izvodilaštva dodjeljuje se pijanistici i pedagoginji Katarini Krpan za impozantni broj od čak 107 hrvatskih djela na njezinu repertoaru

Rijetki su izvođači bez autorskih ambicija koji se svesrdno posvećuju njegovanju i afirmaciji suvremenih domaćih skladatelja. I dalje smo u redovnoj repertoarnoj praksi svjedoci raskola između suvremenog stvaralaštva i šire publike kojemu su uvelike doprinijeli otuđeni interpreti. Ako se u posljednjim godinama zamjećuje veće zanimanje mlađih reproduktivaca za stvaralaštvo naših suvremenika, to uvelike možemo zahvaliti pijanistici i profesorici Katarini Krpan. Njoj je redovito izvođenje suvremene glazbe istinska vokacija u koju ulaže maksimum svojih umjetničkih sposobnosti i ideja. Tijekom dosadašnje je karijere s velikim uspjehom praizvela i snimila neka od najsloženijih i interpretacijski najzahtjevnijih djela autora kao što su Milko Kelemen, Ivo Josipović, Berislav Šipuš, Mladen Tarbuk, Frano Đurović ili Krešimir Seletković. Mnogi su za svoje skladbe u njezinim interpretacijama dobivali nagrade, a dojam kod slušatelja ne bi bio isti bez njezine uživljene su-kreacije pri oglazbljenju partitura. Stoga je vrijeme da i njoj skladatelji upute zahvalnost u vidu nagrade za najbolja izvođačka dostignuća u predstavljanju njihove glazbe. Jer - kako u svojem prijedlogu navodi Vladimir Kranjčević – njezine su osmišljene, tehnički savršene i interpretacijski zanimljive izvedbe sigurno pridonijele širem razumijevanju skladateljskih stilskih odlika, ali i suvremene hrvatske glazbe u cjelini. Sustavno bavljenje novijom domaćom glazbom u sklopu svoje pijanističke klase na Muzičkoj akademiji,  dovelo je Katarinu Krpan i do zamisli o utemeljenju takozvanog "HR projekta" kojim motivira mlade glazbenike na studij i izvođenje novijih hrvatskih djela. Danas, tri godine nakon početne inicijative, HR projekt je jedinstven pokret mladih interpreta s ciljem širokodosežne afirmacije i poticanja domaćeg glazbenog stvaralaštva.


Nagrada BORIS PAPANDOPULO za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe dodjeljuje se skladatelju Srećku Bradiću za Prvu simfoniju

Dok se na narudžbu Muzičkog biennala tu i tamo još koji autori odlučuju za pisanje opera, kada dobiju prigodu stvarati za veliki simfonijski orkestar radije pribjegavaju kraćim jednostavačnim formama, očito prilagođenijim suvremenom dobu, nego što se upuštaju u ciklične višestavačne oblike kasnoromantičnih obrisa. Tim je težim putem krenuo Srećko Bradić stvarajući na narudžbu Zagrebačke filharmonije svoju polusatnu peterostavačnu Prvu simfoniju. Središnjica koncertne večeri koja je u redovnoj sezoni orkestra 2. ožujka 2012. u dvorani Lisinski  okupila mnoge štovatelje suvremene glazbe, bila je dugo očekivana praizvedba tog djela izvorno pisanog još za prethodni Muzički biennale Zagreb 2011. na kojemu zbog niza razloga tehničke naravi nije bilo uvršteno u program. Simfonija donosi punokrvnu pokretnu glazbu neoklasičnog ozračja u pet kontrasnih stavaka u postupnoj gradaciji intenziteta, boja i sloga prema kraju. Predstavivši pojedine orkestralne zvučne situacije u punom izražaju kolorita, skladatelj je ključnu ulogu dao zvonkom klaviru skrivenom unutar punog orkestralnog korpusa na kojemu je čvrsto pulsirao njegov višegodišnji suradnik i "dežurni" interpret njegovih djela Damir Gregurić. Svih pet stavaka kruži oko jasno čujne tonalitetne osi uz jasne i snažne ritmove i ekspresivne figure. Tu je sasvim kompleksnu partituru u čijoj su utrobi dominantni udarci timpana i zazivi limenih puhača prigodom praizvedbe precizno iščitao mladi rumunjski maestro Ignat Mihnea pri svojem prvom susretu s orkestrom i skladateljevim rukopisom. 


Nagrada MIROSLAV SEDAK BENČIĆ za autorsko stvaralaštvo na području jazza dodjeljuje se skladatelju, gitaristu, harmonikašu i producentu Elvisu Staniću, za dvostruki album Sol & Luna u nakladi Croatia Recordsa

Ukoliko Elvisa Stanića smatrate samo gitaristom, teško ćete povjerovati da je prvi instrument tog nadarenog Riječanina harmonika, na kojoj je završio osnovnu i srednju glazbenu školu. Još kao petnaestogodišnjak otkriva blues, rock 'n' roll i jazz, a sve većim upoznavanjem različitih glazbenih stilova raste i njegovo zanimanje za gitaru. Ranih osamdesetih počinje karijeru studijskog glazbenika i glazbenog producenta, te surađuje s brojnim pop glazbenicima, poput Denis & Denis i Xenije, a malo je poznato da je krajem 80-tih surađivao i s Đorđem Balaševićem na njegovu albumu Tri poslijeratna druga. Nakon osvajanja nagrade za najboljeg novog glazbenika u Perugi, dobiva stipendiju za studij na Berklee College of Music u Bostonu, gdje studira jazz kompoziciju. Po povratku u Hrvatsku, postaje stalni član benda Tamare Obrovac Transhistria, posvećuje se istraživanju hrvatske i svjetske tradicijske glazbe, piše djela za pjevačku skupinu Putokazi, te osniva vlastiti fusion bend Elvis Stanić Group. Mješavinu jazza, etna i popa koji je ostavio neizbrisiv trag na njegov skladateljski izričaj, Elvis Stanić je pretočio u svoj prepoznatljiv rukopis. O tome svjedoči posljednji dvostruki album Sol & Luna, svojevrsni kompendij njegova dosadašnjeg stvaralaštva: dok su na prvom CD-u (Sunce) njegove autorske skladbe i obrada Oliverova Broda u boci, na drugom je CD-u (Mjesec) smješteno pet live jam sessiona zabilježenih u riječkom klubu Palach. Nagrada Miroslav Sedak Benčić Elvisu Staniću stiže u trenutku proslave njegove pedesete životne obljetnice na kojoj mu od srca čestitamo!

Nagrada Adalbert Marković za doprinos afirmaciji položaja skladatelja i autorskih prava dodjeljuje se skladatelju, dirigentu i pedagogu Mladenu Tarbuku

Mladen Tarbuk je nesumnjivo jedan od najznačajnijih i najaktivnijih hrvatskih skladatelja i dirigenata. Uz svoj umjetnički rad također je obnašao niz značajnih funkcija u hrvatskoj glazbi i kulturi, pokazujući volju i sposobnost da se uhvati u koštac s nizom problema kojima umjetnička i kulturna scena nažalost obiluju.

Posljednjih pet godina član je Predsjedništva Hrvatskog društva skladatelja kao i Autorskopravnog odbora kojime predsjeda. Pod njegovim vodstvom Odbor se značajno reformirao, podigao svoje aktivnosti na znatno višu razinu i pozicionirao se unutar struktura HDSa na istaknuto mjesto. Današnji Odbor mjesto je kroz koje kolaju relevantne informacije, vrše se analize i projekcije, razmjenjuju se mišljenja i stavovi, što rezultira velikim brojem prijedloga, uputa i planova koji u konačnici čine sustav zaštite autorskih prava boljim, učinkovitijim i prilagođenijim, kako potrebama nositelja prava tako i uvjetima na terenu. Odbor je tijekom 2012. godine održao ogroman broj sjednica, radnih sastanaka i konzultacija u što su svi njegovi članovi uložili veliku količinu svojeg vremena, energije i znanja. Kroz predsjedanje Mladena Tarbuka, Odbor se u svojem radu usredotočio na vrlo konkretne ciljeve, te ostvario vidljive rezultate na dobrobit svih skladatelja i ostalih nositelja prava. Iz tog razloga Predsjedništvo je donijelo odluku da se Predsjednik Odbora Mladen Tarbuk nagradi nagradom Adalbert Marković za 2012. godinu.

 

 

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr