Zack Dust: Američki san i hrvatska java

19.06.2012. Ante Perković

Počelo je kao bajka – slavni američki princ zainteresirao se za našu Pepeljugu koja je smjerno i skromno radila u dubokom podzemlju scene. Mediji obožavaju takve stvari, toliko ih vole da ih rado i sami kreiraju, isključivo za vlastite potrebe, ponekad i iz ničega. Ako se na nešto stvarno mogu osloniti, tim bolje. Medijske su bajke redovito bez sretnog kraja, jer medija nema ni blizu kad se kraj dogodi. Na kraju je samo tišina, puno dublja i zlokobnija od one koja je prethodila priči.

Priča o varaždinskom bendu Voodoo Lizards trebala bi ući u komunikološke udžbenike, zato što savršeno pokazuje sve opasnosti od pretjeranog i krivo plasiranog PR-a. Dečki su ostvarili prve kontakte s američkim producentom početkom 2009., do jeseni iste godine otvoreno ih je mrzila većina zainteresirane javnosti, marketinškim rječnikom – target kampanje, a kad se tijekom 2010. cijela konstrukcija počela rušiti zaborav je bio toliko potpun da je izostalo čak i zlurado likovanje, inače omiljeni nacionalni sport.

I sad, to što je netko nešto pokušao pa u tome nije uspio i nije osobit problem jer slični se raspleti događaju svakodnevno. Ono što zaista fascinira, ali i plaši, je da se u tolikoj količini uzaludnog PR-a uspjela zagubiti najvažnija informacija. Voodoo Lizards bili su jako dobar bend. Nisu bili provincijska tlapnja, nisu se skrivali iza engleskog jer je na njemu bolje zvučalo to što ne znaju reći, nisu, zapravo, niti trebali usluge medija koji su ih – plitki i banalni kakvi jesu – napravili jednokratno 'velikim' prije no što su pustili ljude da ih čuju. I šteta je napravljena. I nikom ništa. Voodoo Lizardsima pogotovo.

Poučen iskustvom, ili tek tako, čovjek koji je napisao sve pjesme Lizardsa nestao je iz hrvatskih medija zajedno sa svojim zlosretnim bendom. Nije nigdje posebno oglašavao da je snimio i objavio samostalni album Other Side Of  Ocean, pa vas ni ja ovdje neću zamarati nebitnim podacima. Gdje je album snimljen, tko ga je snimio, tko je svirao na njemu i koja ga etiketa objavljuje nikako ne može i ne smije biti važnije od toga kakav je. I od toga da nijedna kultura nije dovoljno velika da olako odbacuje ovako dobre stvari i ovako vrijedne autore kakav je Zack. Other Side Of Ocean je oda Americi, zemlji i mitu koji ju prati, pjesme mu zvuče kao da su sišle s klasičnih ploča rock i country velikana, samo što nisu – napisao ih je i otpjevao naš momak, dečko za kojeg treba navijati jer se takvi ne pojavljuju često, ni u našoj lijepoj provinciji ni bilo gdje drugdje. Talent je dvostruka obaveza: onaj tko ga nosi mora raditi na njemu ne obazirući se na vanjske okolnosti (već površni pregled weba pokazuje da Zack Dust neumorno svira, s bendom ili bez njega: u Lepoglavi, Zlataru, Baški, Los Angelesu... On pošteno obavlja svoj dio). Okolina, s druge strane, mora barem prepoznati talent. Čini se lako, ali nije. S Zackom Dustom imamo drugu priliku. Bilo bi ju glupo propustiti. 

O Zacku Dustu više saznajte ovdje.   

 

Buba u uhu predstavlja:
U pol 9 kod Sabe: Vježbe iz prihvaćanja (04.06.2012) 
Brižno Grilo/Lice Mista: Čuvari otoka (16.05.2012.) 
Suho grlo nos: Punk is not sad (27.04.2012.) 
Izae ili kako ostati nevidljiv (13.04.2012.) 
Marinada: Instrument je svijest (30.03.2012.) 
Bebè Na Volè: Jedan za sve (15.03.2012.) 

 
« Prethodno Sljedeće »

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr