Punčke: Skidanje biljega

02.07.2012. Ante Perković

Svi mali gradovi u bitnom su slični – prvi im je refleks pokušati svesti sve i svakoga na vlastitu mjeru. Ta je stara navika zaslužna za bogatu malograđansku baštinu na kojoj je, nemojmo se zavaravati, zasnovan dobar dio naše, a i mnogih drugih, naizgled 'većih' kultura. No, ima nešto jako poticajno u toj atmosferi, neki prirodni razlog za otpor, borbu, nepristajanje. Zato su provincije i njihovi raseljeni zaslužni za praktički svaku malu revoluciju u povijesti rocka, a i inače. Moglo bi se reći da je urbana kultura prošvercana u gradove zajedno sa silnom energijom i velikim snovima onih koji su otišli iz sputavajućih zagrljaja raznih gradića, mista, varošica, palanki. Jer nisu neboderi, infrastruktura i napučenost ono što grad čini gradom. Bez ideje o gradu i New York može biti samo matematički zbroj sumračnih općinica sa svojim načelnicima, pročelnicama, rekreativnim intrigama, dvostrukim moralom i sitnim interesima. 

Pišem o malim gradovima jer Robot koji hekla, album vinkovačkih Punčki iz 2010. isto iskustvo svjedoči glazbom, samo puno uvjerljivije i manje doslovno. Bez da su otpjevale i jednu riječ koja bi se direktno odnosila na odrastanje u gradu sazdanom oko željezničkog kolodvora, bez priloške oznake mjesta i vremena, cure su, tada još srednjoškolke, savršeno zabilježile osjećaj koji se, puno ranije i u sasvim drugom kontekstu, jasno mogao osjetiti i na prvom albumu Majki. Jedino tamo gdje potreba da se izraziš ne dolazi iz želje da se ikome svidiš (jer će ti, u prvo vrijeme a i dugo kasnije, u socijalnoj hijerarhiji donositi uglavnom probleme), već izlazi iz instinkta, gole želje za preživljavanjem, rađaju se tako zvonki, prodorni glasovi poput onoga Lucije Ivšić. Jer iza njega, kao nepostojeća jeka, odzvanjaju tupe nedjeljne tišine i prazna povečerja kakva se bez glazbe puno teže podnose. 

Danas Punčke studiraju i sviraju u Zagrebu. Na njihovom ovogodišnjem EP-iju Mehanizmi obrane više nema programatskih poruka poput 'Umorna od svega/ Spremna sam na bijeg / Umorna od svega / Želim maknuti biljeg'. Govore manje u želji da kažu više, stilski se pronalaze, svirački fokusiraju. Ukratko, razvijaju se. Još nisu tamo gdje trebaju stići, ali krenule su, a putovanje je uvijek važnije od cilja. Na njih se svakako isplati kladiti. Jer su borci, ne odustaju i vjeruju, vitalnost im se jasno čuje i u zatvorenim, manje komunikativnim pjesmama, skupa s rijetkim talentom da se stvari prikažu (a ne kažu) tako da ih možeš osjetiti. Sad se možda bave obranom, ali samo zato da u sljedećem napadu budu preciznije i jače.   

O Punčkama saznajte više na njihovoj Facebook stranici, a poslušajte ih na Bandcamp profilu          

 

 

Buba u uhu predstavlja:
Zack Dust: Američki san i hrvatska java (15.06.2012.)
U pol 9 kod Sabe: Vježbe iz prihvaćanja (04.06.2012)
Brižno Grilo/Lice Mista: Čuvari otoka (16.05.2012.) 
Suho grlo nos: Punk is not sad (27.04.2012.) 
Izae ili kako ostati nevidljiv (13.04.2012.) 
Marinada: Instrument je svijest (30.03.2012.) 
Bebè Na Volè: Jedan za sve (15.03.2012.) 

 

« Prethodno Sljedeće »

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr