Marshmallow: Posljednji turist u gradu

01.10.2012. Ante Perković

Pridjev 'samozatajan' spada među ljepše i uspjelije riječi našeg jezika. Ima u sebi malu dramu, zapravo njen rasplet, jer tu sami, vlastitom slobodnom voljom, odlučujemo kako se nositi s društvom. Pritom zapravo ništa ne tajimo, a ne moramo nužno biti ni skromne, krotke naravi, jednostavno nemamo potrebu svoje postojanje nositi gradu i svijetu na ovjeru. Modernim riječnikom kazano, ne ulažemo u osobni marketing. A to vam je ono kad aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza za sebe u trećem licu kaže da je svjetski brend. Pa ispadne samoljubiv, samoživ, odveć samosvjestan ili samo... neukusan.

Izvukao sam ovaj pridjev jer mi se čini prikladnijim od onih koji se obično koriste u tekstovima o glazbenicima čiji rad prolazi ispod medijskog radara. 'Kultni' je od silnog korištenja izgubio svako značenje, 'lo-fi' je još uvijek više tehnološka nego ideološka odrednica pa nema baš nikakvog smisla u mp3 vremenima, a 'indie' si je na leđa natovario toliki publicitet da ga tek mali korak dijeli od 'fake'. Krenimo zato dalje od uobičajenih frazetina: glazba koju već više od deset godina stvara i snima Marshmallow, civilnim imenom Matija Habijanec, za mene je, recimo, samozatajna. Zato što uspijeva biti lijepa, melodična i pametna bez da išta od toga oglašava, gura ispred sebe kao deklaraciju. Deklaracije trebaju proizvodima, a glazba to nije, svakako ne u trenutku nastajanja, kad se iz nečijeg tijela kao iz rezonantne kutije izlije u eter. Njena kasnija sudbina ovisi o nizu slučajeva i odluka. Tim je nizom Marshmallow u prvoj polovici 2000-ih bio 'the hardest working man in no-bussines', objavljujući album za albumom na vlastitoj etiketi (u početku još na kazetama), u množini, s bendom, ili, češće, u jednini - sam sa sobom u sobi. Taman kad je digitalna era takav vid čudaštva učinila društveno prihvatljivijim, prorijedio je svoja pojavljivanja, a još neobjavljeni album The Last Tourist In Town toliko se čeka da bi već imao status urbane legende, samo da je bar malo manje samozatajan.

Jesen je stigla, a prokleti turisti se još ne daju. Ništa ne troše, ne smiju se, ne obilaze znamenitosti, sjede po zabačenim parkovima i čitaju Salingera. Sve su to narkomani i pederčine, da imaju pošten posao ili, štajaznam, obitelj, ne bi ni dolazili van sezone. Što uopće rade tu sad, zašto ne dođu na ljeto?

Ovu malu sliku našeg nimalo samozatajnog mentaliteta dao nam je Marshmallow u krasnoj pjesmi koju možete čuti dolje. Da sam nadobudniji i mlađi rekao bih vam: "Ovo je hit, a ne ono čime vam mediji šopaju uši". Možda bih i Matiju pri nekom slučajnom susretu gnjavio da se više angažira, nudi, nameće... što bi bilo sasvim u skladu sa sugestijom turistima koji namjerno promašuju sezonu. Jer, sve se lijepo već dogodilo u pjesmi.

 

Više o Marshmallow/s saznajte na njihovim Myspace i Last FM stranicama.

                

Buba u uhu predstavlja:
 
« Prethodno Sljedeće »

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr