Marinada: Instrument je svijest

10.04.2012. Ante Perković

Nisam od onih koji glazbu shvaćaju meditativno, barem ne na prvu loptu. Da, slažemo se, riječ je o najbržem i najboljem prijevoznom sredstvu, zrakoplovu, raketi, intergalaktičkoj sondi, zahvaljujući njoj vidio sam najdivnija mjesta, ali nemojte mi prodavati priče o stanju u kojem moraš biti da bi nešto mogao čuti kako spada. To me neugodno vraća u srednju školu, na uzaludne susrete sa svim onim pločama za koje – saznao bih kasnije od iskusnijih – moraš biti napušen, ufuran, nasnifan ili kakoveć prosvijetljen. Nekako si mislim, ako se vrata percepcije otvaraju baš tamo gdje Jerry Garcia iz Greateful Dead pili desetminutni solo za Dark Star... neka hvala, ostat ću zatucan. 

Uglavnom, zatucan kakav jesam, tog sam petka poslijepodne očekivao riječki bend Marinada na svirci u zagrebačkoj Booksi. Kiša je padala nemilice, Gorski kotar je zatrpao snijeg i bilo je pitanje hoće li dečki uopće stići na vrijeme. Zatim je bilo pitanje kako će na vremensku situaciju reagirati uvijek komotna zagrebačka publika. Pa se onda pojavila i vječna, nerješiva enigma što će meni sve to, prestar sam za organizaciju koncerata, kako ću na oči bendu ako se baš nitko ne pojavi. Kiša je polako jenjavala, ljudi su jedan po jedan ukapavali u Booksi, Marinada se probila do Martićeve, obavili smo instant tonsku probu i trebalo je početi, da nas kraj radnog vremena ne potjera prerano. Znao sam za Marinadu i prije, ili sam mislio da znam, jer bendove nikad ne znaš dok ih ne vidiš uživo. Njih četvorica, Marin, Robert, Saša i Marko, stali su na mali podij i krenula je melodija, lijepa i tanka, skoro lomljiva. Elegantno me povukla sa sobom, kako to već ljepotice znaju, i sat vremena kasnije izbacila van svježeg i novog. Bio je to mentalni welness. Ili meditacija. U svakom slučaju, nešto ljekovito.

Glazba Marinade ima hipnotičko svojstvo; uvuče li vas u sebe otkrit ćete jedno toplo, mekano, jako ugodno mjesto. Kraj ljetnog dana, više nije toliko vruće, plaža se prazni, ispod vas blagi valovi, iznad ogromno nebo. Tamo, između stisnutih kapaka, curi ovakva muzika. 'On gradi brod u boci/ ona za to ne zna'... I sve što se kaže odzvoni, i svaki ton ima svoje mjesto. Pritom, tri muška glasa čine ono što se u hrvatskom popu, alternativnom ili srednjestrujaškom, činilo rijetko ili nikad. Uvijaju se oko glavnog, Marinovog vokala kao bršljan, samo nježnije, bez želje da ga sakriju. Ono što bi gotovo svi izveli s klavijaturama i tako beznadno pojeftinili priču, Marinada radi iz golog grla, bez zaštitne mreže.

Marinada nije bend, Marinada je mali planet. U devet godina koliko postoje objavili su 16 albuma (gotovo sve za Slušaj najglasnije! Zdenka Franjića), i zaista ne znam što bih vam od toga prije preporučio.

Sve što su snimili ima jednu zajedničku crtu, a to je dramaturgija koncentričnih krugova, ponavljanje i nadograđivanje osnovne melodije sve do potpune hipnoze. S ovakvom radnom etikom, uspjeli su čak i u ovo sve-nađem-za-tri-klika vrijeme ponešto ostaviti nedostupnim. Tako nigdje na bespućima weba nisam uspio naći najljepšu lokalpatriotsku pjesmu koju sam ikad čuo (a čuo sam je samo jednom, na spomenutom koncertu u Booksi u studenom 2010.), ujedno i jedino što mi uvijek padne na pamet kad se nađem u Rijeci: 'Rijeka nije takva/ nemam pojma kakva'. 

Za Marinadu, pak, jamčim da je takva. Uronite i svijet gubi oštre rubove.               

Više o Marinadi doznajte na marinada.bandcamp.com i Facebook stranici benda.

 

Bubu u uhu medijski prati:

 

« Prethodno Sljedeće »

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr