Brižno Grilo/Lice Mista: Čuvari otoka

16.05.2012. Ante Perković

Iako u mitu o povoljnom učinku sviranja na emotivno-seksualni život pojedinca nema više od tračka istine, u mračnom 20. stoljeću zaista je postojalo doba kada se poneki tinejdžer mogao početi baviti glazbom isključivo zbog rasta društvenog ugleda i zavodničkih ambicija. To već dugo nije tako. Već dugo, a naročito danas, instrumenti se hvataju ne zbog, nego uprkos, baš u inat svemu što se neće dogoditi kad tvoja glazba izađe u drugačije naštimani svijet. Neki se pod pritiskom kasnije saviju i prilagode, oni drugi, rijeđi, ostaju stršati. Nije to nikakav herojski čin, više odluka da nemaš izbora, što u ovoj hiperinflaciji 'mogućnosti' dolazi kao zaboravljena sloboda. 

 

Bend o kojem danas pišem uporno strši naspram više glupih obrazaca ponašanja na koje prelako pristajemo. Od potrebe za strogim žanrovskim definiranjem, kao da na pjesmi mora biti prikačena deklaracija, preko ograničenosti medija koji su širinu hrvatske glazbene ponude sveli na pogled kroz puškarnicu, do mediokritetskih navika slavljenja prosjeka, kiča i svega što je milozvučno. To je tek opća razina, jer Brižno Grilo na Licu Mista, u Preku na otoku Ugljanu, prkosi i idiotskim stereotipima o otoku i otočanima koji u sezoni uz gradele i bevandu pivaju o moru, jubavi i maslinama, zovu se Šime, Jure ili Laris, govore mekano i glasno i rubno su simpatični, a onda s prvim kišama nestaju s radara, zajedno s istim tim otocima na koje se gradski hipsteri u iznajmljenim jedrilicima tako silno žele zauvijek preseliti dok ih u potiljak tuče vrelo sunce kolovoza.

Ta je predrasuda toliko jaka da se cijeli val 'otočkog rocka' na kraju sveo na cupkanje u mornarskim majicama po malomišćanskim feštama. Činiš li to s mandolinom ili električnom gitarom u rukama, najmanje je bitno. A najveća od svih laži je da se tako čuva tradicija. Upravo suprotno, tradicija se brani i stvara onim što još od kraja devedesetih u totalnoj ilegali radi Brižno Grilo: pjevanjem na svom jeziku – ni hrvatskom ni engleskom, već preškom – o stvarnom životu na otoku, dokumentiranjem onoga što se događa iza šarenih boja razglednice. Ako nitko to ne zabilježi, kao da se nikad nije ni dogodilo. 

Brižno Grilo (tako su stari Prečani zvali zrikavce) dugo je bio najbolji zadarski bend koji, kao i svi najbolji zadarski bendovi prije njega, za svoju kvalitetu nije dobio skoro ništa zauzvrat, ni doma ni u gostima. Iz začaranog zadarskog kruga desetljećima je bilo gotovo nemoguće izaći s glazbom; prema kontinentu, diskografiji i medijima krenuo bi cijeli bend spreman na osvajanje, ali bi već iz onog tunela na Velebitu izlazio razbijen, svirač po svirač, spreman jedino na kompromise i odustajanje.

Srećom, situacija se posljednjih godina mijenja, najstariji grad na našoj strani Jadrana više ne izvozi samo košarkaše. I to je dobra vijest za sve. Preko zadarskog kanala, u Preku, Brižno Grilo nedavno se pretvorilo u Lice Mista, njihov škuri pop dobio je novi okvir, ali je sve bitno ostalo isto. Ljudi su isti, pjesme su jednako posebne, jednako strše u prostoru i vremenu prizivajući bonacu da poravna sve te ružne izbočine. Svako brime svoje vrime imo.

 

Više o Brižnom Grilu i Licu Mista saznajte na njihovim Facebook i MySpace stranicama te Youtube profilu. 

 

Buba u uhu predstavlja:
Suho grlo nos: Punk is not sad (27.04.2012.) 
Izae ili kako ostati nevidljiv (13.04.2012.) 
Marinada: Instrument je svijest (30.03.2012.) 
Bebè Na Volè: Jedan za sve (15.03.2012.)

  

« Prethodno Sljedeće »

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr