Božje ovčice: God Is Not Dead

05.11.2012. Ante Perković

Čudno je kako se neki mitovi žilavo drže na životu iako nisu imali baš nimalo smisla kad su nastajali, a ni kasnije se nisu često susretali s njim. Jedan od takvih je i mit o vražjoj prirodi rock'n'rolla. Na stranu što su svi apostoli nove glazbe s američkog juga, od Elvisa nadalje, bili duboki, iskreni vjernici, zanemarimo svu silu biblijskih motiva koji vrište iz starog bluesa i folka, ne obazirimo se na kršćanske poruke stotina svjetskih hitova od pedesetih do danas, budimo uski, kruti i zatucani i povjerujmo prvom kretenu koji je suočen s električnom gitarom zavikao: 'To su sljedbenici nečastivog!', a uskoro potom počeo vrtiti ploče unatrag da čuje što ti smutljivci stvarno pjevaju. Rock'n'roll ima veze s vragom koliko i serviseri televizora – pojavili su se u isto vrijeme i suočili svijet s nečim do tad nepoznatim, to im je sva krivnja. A u kreativnoj, stvaralačkoj prirodi, rekao bih, uvijek je više Boga nego vraga. 

Ta je stara, glupa predrasuda na koncu stvorila i prateću dogmu koja kaže da se u pop glazbi pjeva o apsolutno svemu, dopušteno je promovirati praktički sve raspoložive ljudske ideje, od kanibalizma do sungazinga, ali ako se – ne daj Bože – pjeva o Bogu, stvar postaje sumnjiva. OK, dopuštamo to tipovima poput Johnny Casha kad su stari, bolesni i zabriju na smrt, u svim drugim slučajevima to je znak težeg propadanja. Ne smeta nam kad se rimuje 'voli' i 'boli' ili 'cvijet' i 'svijet', ali kad netko krene iskreno o svojoj vjeri... ups, nije dobro. Slobodarskom rock'n'roll puku kao da postane neugodno. Nemate vi crkve za to... nešto... vaše...?

Božje ovčice svima i svuda sviraju HC, što je njima skraćenica od 'Heaven Core'. Crkva, festivali duhovne glazbe, punk klub, demo smotra, Poljska, Češka, Hrvatska... oni ne rade razliku. Sviraju brzo, nekad i prebrzo za uši koje ih hvataju, ali se strast i posvećenost jako dobro čuju. O Bogu pjevaju na isti način, brzo i čisto, na međimurskom dijalektu, neopterećeni riječima koje su postale kršćanski stereotipi i tako izgubile dio izvorne snage i značenja. Ne skrivajući se iza 'milosti', 'blagosti', 'otajstva', ne pretvarajući se da su za oltarom, vjeri prilaze punkerski, pa dječje kažu: 'bormeš si veljki i jaki si jako', da bi se u refrenu spustili u prisno tepanje: 'Božek moj'. I sve to zvuči prirodno, jer je iskreno i može biti samo tako kako jest. Konačno, glazba bez vjere, shvaćene u najširem mogućem smislu, jedva da je moguća. Nevidljiva kakva je, ona je – što bi rekao najslavniji katolik rocka Bono Vox – 'a place that has to be belived to be seen'. 

O Božjim ovčicama saznajte više na njihovom Facebook profilu i Myspace stranicama.
 

Buba u uhu je predstavila:
Marshmallow: Posljednji turist u gradu (01.10.2012.) 
Punčke: Skidanje biljega (02.07.2012.) 
Zack Dust: Američki san i hrvatska java (15.06.2012.)
U pol 9 kod Sabe: Vježbe iz prihvaćanja (04.06.2012)
Brižno Grilo/Lice Mista: Čuvari otoka (16.05.2012.)
Suho grlo nos: Punk is not sad (27.04.2012.)
Izae ili kako ostati nevidljiv (13.04.2012.) 
Marinada: Instrument je svijest (30.03.2012.) 
Bebè Na Volè: Jedan za sve (15.03.2012.)

 
« Prethodno Sljedeće »

Kontakt

Unison hrvatski glazbeni savez
(sljednik bivšeg IHG-a)

Telefon: 01 3668 027
Fax: 01 3668 047
Adresa: Brozova 8a, Zagreb
E-mail: info@unison.hr